Pogledaš li oko sebe, možeš primijetiti da su skoro svi isti. Gotovo svaki čovjek hoda uokolo s mobitelom u ruci, prateći nekakve „trendove“, pokušavajući se uklopiti. Kada se pojavi osoba koja se ne uklapa, ostali je često ponižavaju što dovodi do toga da ta osoba počne mrziti samu sebe i trudi se ponovno uklopiti u očekivanja.
U današnje vrijeme imaš osjećaj kao da te svi gledaju i osuđuju. Koliko god se ti trudio našminkati, napraviti frizuru, odjenuti najljepšu odjeću, uvijek će tu biti netko tko te gleda „zgađenim“ izrazom lica, osoba koja te pogleda i krene se smijati. Svi pokušavamo pratiti nekakve društvene norme i uvijek postoji osoba koja je ljepša, smješnija i pametnija od tebe. Svi očekuju da je nadmašiš, no koliko god ti to pokušavao, uvijek se osjećaš bezvrijedno, zato što nikad nisi dovoljno dobar. Koliko god ciljeva postigao, uvijek moraš bolje.
Osoba sama sebi nameće previsoke standarde i do trenutka kada shvati da su ti standardi nemogući, ne može biti uistinu sretna sa sobom. Čim si malo drugačiji od ostalih, ljudi te smatraju ružnim, odvratnim i prijetnjom.
Danas sve ovisi o mobitelu i onome što objavljuješ na internetu. Kada postaviš sliku na kojoj sam sebi izgledaš prekrasno, uvijek postoje ljudi koji će misliti drugačije i vrijeđati te, najčešće radi svoje nesigurnosti. Svaka takva uvreda ili ružan komentar smanjuje tvoju kreativnost i osjećaj slobode da budeš onakav kakav jesi. To dovodi do toga da u ogledalu više ne prepoznaješ osobu koja je ispred tebe. I kada odlučiš da te više nije briga što ostali misle, tada je već prekasno. Sve ono što si bio, izgubilo se u onome što si se trudio postati.
Ester Groeneweg, 8.a