Kada sam bila mala, imala sam puno knjiga o bliskom svemiru i planetima koji se nalaze u našem solarnom sistemu.
Kada sam ih počela čitati i pomno proučavati, odmah sam se zaljubila u predivnu sliku svemira i galaksije.
Još sam govorila da želim biti astronaut da mogu vidjeti izbliza sve te zvijezde i planete i vidjeti tu njihovu ljepotu u prvoj osobi.
Sada razumijem da je to jako opasan posao, ali mi nije promijenio mišljenje o svemiru.
Jako me zanimaju zvijezde, stalno se pitam jesu li zvijezde koje gledamo svaku večer solarni sistemi, te ako jesu, postoji li život na njima.
Svemir me počeo zanimati zbog knjiga koje sam čitala.
Jedna od mojih najdražih knjiga se radi o putu i avanturi kroz našu galaksiju.
Glavni likovi su skakali po zvijezdama, plivali u Mliječnoj stazi i gledali kroz prozor njihova svemirskog broda kako zvijezde padalice lete kroz tamninu svemira.
Sve me to zainteresiralo da naučim što više o bliskom svemiru.
Počela sam od običnih knjiga koje su govorile o svakom planetu. Gledala sam dokumentarce o velikom prasku i planetima, raspravljala sa s svojim roditeljima o Suncu.
Pričala sam kako bi bilo bolje da ljudi i životinje žive na Suncu jer je tamo toplije.
Još nisam razumjela da se ne može živjeti na Suncu zbog vrućine, te da bilo tko dođe blizu Sunca, postao bi prah i pepeo.
Moja fascinacija svemirom počela mi je od planeta Pluton.
Ja razumijem da ga više ne smatramo planetom, ali ja mislim drugačije – to je planet bez obzira na veličinu, masu ili udaljenost od Sunca.
Svemir me jako fascinira. Osobno mislim da je jedno od najljepših, ali istovremeno zastrašujućih mjesta što postoji.
Jako me strah svemira jer postoje tvari koje nas mogu uništiti u roku sekunde.
Postoje velike, tvrde gromade koje lebde kroza nj koje nas mogu uništiti dok kažeš keks.
Već dobro znamo da se planet Zemlja ponaša poput magneta.
Kroz povijest Zemlje bilo je događaja kada je Zemlja privlačila asteroide prema sebi i uništila dinosaure, i bića koja su živjela na Zemlji prije nego što smo mi postali kao vrsta.
Svemir je jedna od najvećih stvari što postoji, i dalje se širi.
Vjerujem da mi ljudi, životinje i biljke nismo sami u ovom svemiru.
Mora nešto postojati tamo negdje daleko, poput vanzemaljaca.
Malo mi se ne sviđa to ime ,,vanzemaljci“ jer ako oni stvarno postoje i znaju za našu civilizaciju, mi smo vanzemaljci za njih, ili se možda kaže “vansvemirci”? Nisam sigurna.
Jako me zanimaju različiti planeti u našem solarnom sistemu. Najdraži mi je planet Pluton. Znam da ga više ne zovemo planet, ali ja mislim da su planeti planeti bez obzira na njihovu veličinu i masu. Jedan od mojih najdražih planeta je WASP-12b.
Kao što sam naučila,WASP-12b je golem, kipuć planet koji kruži oko zvijezde, koja se također zove WASP-12. Njegove me boje i oblik izuzetno fasciniraju. Izgleda poput neke tapete koje biste vidjeli u nekom posebnom dućanu. A izgleda poput velikog jajeta. Svemir me podsjeća na Picassovu sliku.
Sve je tako šareno, puno boja (iako je svemir više u hladnim bojama, a Picasso je poznat po slikanju s jako veselim i raskošnim bojama, poput žute, crvene, narančaste i bijele).
Jako me zanimaju sve te boje, kako se to moglo dogoditi od skoro ničega, što je to uzrokovalo, kako je došlo do to točno tih boja.
Ja sam jedna od osoba koje vjeruju da nismo sami u svemiru.
Mi doslovce živimo na plutajućoj, vodenoj, nepravilnoj kugli u svemiru koja se vrti oko sebe i velike zvijezde, pa mora biti nešto tamo vani što je (možda) starije i pametnije od nas, sa svojom civilizacijom i svojim jezikom.
Još jedna stvar: ako možete smatrati ROXs 42Bb planetom zbog njegove veličine (a on je najveći planet u svemiru koliko znamo), onda možemo Pluton smatrati planetom također.
Veličina nije važna za planete, važan je sastav, povijest, njihov utjecaj na svemir.
Jako me fasciniraju pruge na planetima, fascinira me kako su to dobili i zašto su upravo pruge, a ne možda krugovi, trokuti ili zvijezde (ne Sunca, jer su to zvijezde u svemiru) ili bilo koji drugi planet u svemiru.
Više znamo o planetima i zvijezdama koje su milijarde i milijarde svjetlosnih godina dalje od nas, a ne znamo što je na dnu naših oceana, koje znamo dulje od svemira.
Svemir nam točno pokazuje koliko smo mali i bezvrijedni.
Ima planeta u drugim galaksijama koji su sto puta veći od našeg Sunca, a svemir je skoro pa beskonačan.
Zoe Vidović,8.a