Mnogim učenicima Povijest nije laka, nije im drag predmet. Ne krivim ih za to jer je zahtjevna. No kod mene je obratno. Ja volim Povijest, štoviše to mi je najdraži predmet. No zašto? Za to je, uglavnom, zaslužan moj otac koji mi od malih nogu pripovijeda povijesne događaje iz Drugog svjetskog rata, Domovinskog i mnogo drugih ratova. No, ne zanimaju me samo ratovi nego i politika koja se vodila tijekom povijesti, poput nastanka komunizma, demokracije, apsolutizma te kako se takva politika provodi. Zaimaju me i vladari poput Napoleona, Cezara, Fridrika II. te njihova razmišljanja. Također, fascinira me hrabrost Nikole Šubića Zrinskoga i Petra Kružića koji su bili spremni dati sve, uključujući i život za svoju djedovinu. Nadahnjuju me izumi Nikole Tesle, Johannesa Gutenberga i Ćirila, te otkrića mnogih fizičara, matematičara i filozofa. Naravno, zanima me oružje iz antike, ali i iz bliske povijesti. Zanimaju me vojne taktike poput rimske kornjače i falange Velike Makedonije. Uz povijest, zanima me i politika danas. Kao sto sam već spomenuo, moj je otac zaslužan za moju ljubav prema povijesti, no ne samo on, već i oba djeda koji mi prepričavaju dobra i loša iskustva, tako i lovačke priče iz rata te vojske. Uz njih zaslužan je i profesor iz Povijesti koji me još više zainteresirao za povijest. Moj zaključak o povijesti glasio bi: „Uz sva čovjekova dobra i dostignuća, čovjek je glup jer će uništiti što god treba da pojedincu bude ljepše.“
„Ne daj, Bože, živjeti u miru bez rata i nasilja.“
Mislav Kovačević