Sa svojih trinaest godina svjestan sam da danas ljudi žive 50% u pravom, a 50% u virtualnom svijetu. Danas se sve vrti oko igrica, interneta i raznih tehnologija. Djeca su razmažena, žele sve novo i što je u trendu. Dođe novi mobitel i oni ga odmah žele. Nekada prije, po djecu su roditelji morali izlaziti vani kako bi ih uvukli u kuću, a sada teško da ima šanse da bi djeca išla vani i prestala igrati igrice.
Ljudi postaju sve ljeniji i ljeniji. U Japanu vas uslužuju roboti. Kakve to veze ima s ljudima?! Kako napredujemo, bolje reći nazadujemo, roboti će potencijalno preuzeti svijet. Nekada se u školama učilo iz knjiga, a danas sve više imamo nastavu preko mobitela ili tableta. Ljudi više uopće ne komuniciraju, svatko je na svom mobitelu te igra neku igricu, gleda YouTube ili komunicira WhatsApp aplikacijom. Jedina stvar koja je dobra kod današnje tehnologije je po meni telefonska komunikacija. Ljudi kao vrsta trebali bi živjeti 100% u pravom svijetu, a ne nakih „labavih˝ pola-pola. Ovako ćemo imati duplo manji napredak u međuljudskim odnosima. Moramo početi živjeti život koji znamo, ali bez tehnologija. Za nas bi, zapravo, bilo dobro da pametni telefon nikad nije izumljen, a kamoli neki roboti.
Lukas Tadić, 7.a