INTERVJU: Kako potaknuti učenike na čitanje – Zlatka Belošević

INTERVJU: Kako potaknuti učenike na čitanje – Zlatka Belošević

Volimo raditi intervjue, a naša knjižničarka Zlatka Belošević otvorila nam je dušu te ukazala na probleme s kojima se susreće, a sve kako bi potaknula učenike na čitanje.

Koji ste fakultet završili i kako Vam se svidio studij?

Završila sam Veterinarski fakultet. To je bio jako zanimljiv studij i moj prvi izbor. Imala sam sreću jer sam radila na terenu s velikim životinjama.

Kako to da radite kao knjižničarka u školi?

Nisam mogla pronaći plaćeni posao veterinarke, pa sam neko vrijeme volontirala. Na prijedlog prijatelja, nakon dugog razmišljanja, upisala sam bibliotekarstvo. Vrlo brzo sam to svladala jer mi je trebao plaćeni posao.

Jeste li zadovoljni svojim poslom i biste li htjeli nešto promijeniti?

Da su malo drugačije okolnosti, bila bih zadovoljnija. Puno toga bi trebalo promijeniti, od prostora do vrednovanja tog posla i još mnogo toga.

Radite li i dalje nešto vezano uz veterinu?

Trenutno ne, ali bih voljela volontirati.

Koju vrstu knjiga najviše volite?

Najviše volim knjige povijesne tematike, putopise i knjige vezane uz prirodu i        životinje.

Koja Vam je najdraža knjiga i zašto?

      Derviš i smrt, autora Meše Selimovića, zato što je prekrasna i govori o životu, smrti, prijateljstvu, ljubavi, o strasti i o svemu onome što se krije u svima nama.

Koji su Vam bili najdraži i najgori predmeti u osnovnoj školi?

       Najomiljeniji su mi bili povijest i kemija, a najgori fizika, iako sam poslije shvatila da će mi biti potrebna u životu i sada bih je voljela proučavati.

Što radite u slobodno vrijeme?

        Volim ići na koncerte i izložbe, družiti se s prijateljima i nećacima te putovati kad mi se pruži prilika.

 

Mislite li da današnja djeca dovoljno čitaju?

       Mislim da definitivno premalo čitaju i zbog toga mi je žao, jer čitanjem stvarno obogaćujemo rječnik.

Jeste li puno čitali dok ste bili u našim godinama i jesu li Vas zanimale školske lektire?

       Puno sam čitala i doma smo imali veliku knjižnicu te sam svakog slobodnog trenutka znala uzeti knjigu i čitati. U osnovnoj školi nismo imali popis lektira, već nam je učiteljica davala na volju da čitamo što želimo.

Kako biste se opisali kao osobu?

Rekla bih da sam znatiželjna, optimistična i uporna u stvarima koje me interesiraju.

Volite li organizirati radionice za djecu u nižim razredima?

       To posebno volim jer mislim da se tako može puno toga naučiti uključujući neke teme koje trenutno nisu u kurikulumu.

Što mislite kako djecu možete potaknuti da više čitaju?

       Mislim da bi djeci bilo lakše da čitaju nešto kao stripove, jer se kroz njih može naučiti i lakše razumjeti neke teže teme. Također ih se može zainteresirati za knjige kroz neke kreativne radionice.

Ako djeca ne čitaju odmalena, mislite li da će to utjecati na njihov uspjeh u školi?

      Ja bih rekla da će to općenito utjecati na njihov uspjeh u životu. Isto tako je važno razumjeti ono što pročitate, a ne samo „proletjeti“ kroz tekst.

Jesu li Vam roditelji čitali kao maloj?

       U djetinjstvu mi je tata čitao dok bismo sjedili na prozorskoj klupi i jeli ‘šnenokle’.

Koji Vam je bio posao iz snova kada ste bili dijete?

        Htjela sam raditi nešto vezano uz životinje, na primjer proučavati čimpanze.

 

Osuđujete li ljude koji ne čitaju?

     Ne osuđujem ih, ali mi je žao što ne čitaju jer puno toga propuštaju.

I pitanje za kraj, zašto je  važno čitati?

      Zato što ćeš ostati neuk u smislu da nećeš znati izraziti svoje želje i ideje te zastupati svoje mišljenje.

 

Ester Groeneweg, Mona Cenko,

Eva Todorovac i Irma Novosad, 7.a