Zašto lažno zimsko ludilo? Pa, za početak, ludilo je. Da se razumijemo, tu je i zima, ali mislim da se svi možemo složiti da se to u zraku ne osjeti. Osim hladnoće, nema baš nekih znakova zime. Snijeg je pao možda jednom, a na granama i travnjacima se zadržao možda par sati. Ali bez obizira na sve to, zimski su praznici zasigurno bili pravo ludilo. Započeli su dan prije Badnjaka, čim je škola završila. Došla sam kući sva uzbuđena jer nisam mogla vjerovati da je prvo polugodište tako brzo došlo kraju. Počeli smo peći kolače kao što to radimo svake godine. Na kraju smo imali čak pet vrsta kolača. Cijela kuća je mirisala, a taj me miris podsjećao na Božić.
Svi znaju onaj osjećaj buđenja na Badnjak. Poseban osjećaj za poseban dan. Kupili smo bor i okitili ga divnim kuglicama raznih boja. Iako smo bili doma i nitko nam nije došao u goste, ručak i večera bili su puno svečaniji nego bilo kojim danom. Zaspala sam znajući da je sutra Božić, jedan od meni najdražih dana u godini.
Sama riječ Božić budi sreću. Barem u meni. Ujutro doručak kod kuće, a ručak kod bake i djeda. Ove godine Božić je došao tako brzo da nisam toga ni bila svjesna. Kao da je odjednom kucao na vrata, a ja nisam bila spremna za to. No ako zanemarimo da sam bila začuđena, Božić je bio divan.
Neki bi pomislili da je nakon Božića uzbuđenje gotovo, ali još nas je nešto čekalo iza ugla. Ulazak u 2022. godinu. Proslavila sam s prijateljicama, što je bila odlična odluka. Do tri smo sata ujutro pjevali pjesme i čak malo plesale. Mislim da je to bio dobar ulaz u Novu godinu.
Nakon svih ovih događaja nisam baš ništa zanimljivo radila. Gledala sam seriju, malo čitala, malo šetala. Sestra i ja smo prije koji dan mami radile tortu za rođendan, a tim se danom obilježio kraj mojeg zimskog odmora.
Irma Novosad, 7.a