Krajem veljače 2020. godine, saznali smo za bolest COVID19 uzrokovanu infekcijom SARS-CoV-2. Korona virus je potekao iz grada Wuhana u Kini.
Ubrzo nakon prvog slučaja, u Hrvatskoj su nastupile epidemiološke mjere kako se virus ne bi širio i kako bi se ljudi zaštitili od njega. Usprkos tome, virus se nastavio širiti.
Došlo je do zatvaranja svih ustanova osim onih nužnih, kao što su trgovine s hranom, bolnice, policija, benzinske stanice te ljekarne. Umjesto da idemo na javna mjesta i družimo se, morali smo ostati doma i raditi stvari poput online kupovanja.
Još jedna velika promjena koja se dogodila je uvođenje online škole. Morali smo školske sate provoditi na računalima i tabletima, što je bilo novo i bez sumnje potpuno drugačije od obične škole. Svima nam je trebalo neko vrijeme da se prilagodimo na “novo normalno”, ali ja sam shvaćala da situacija nije za šalu te da se moramo držati epidemioloških mjera i ostati kod kuće kako bismo se zaštitili od virusa.
Ljetos nisam mogla vidjeti svoje rođake jer nisu došli u posjetu iz Amerike, zato jer je bio velik broj zaraženih od virusa i oni su ga lako mogli dobiti u zrakoplovima ili zrakoplovnim lukama. Zbog toga sam bila tužna, ali znala sam da sama ne mogu ništa učiniti da se to promijeni.
Nakon ljeta stigla je nova školska godina. Svi smo se upoznali s novim pravilima. Dva najvažnija bila su to da smo trebali nositi maske i držati distancu. Bilo je to potpuno drugačije od škole na koju smo se navikli, ali ipak smo se ponovno mogli vidjeti s prijateljima iz razreda što je bilo vrlo lijepo.
Nakon prvog polugodišta, ušli smo u drugo. Prva dva tjedna proveli smo opet na online nastavi, ali najavljena je opet obična škola i svi se tome vesele. Svi smo uzbuđeni zbog novog početka i nadamo se da će situacija ići samo na bolje!
Višnja Stipčević, 6.a