Iza sebe stavljamo najizazovniju godinu do sada, to je 2020.g. Kao prva nepodopština koja još uvijek za sada postoji i koja je dosta poznata u svijetu, to je bolest COVID19. To je najopasnija bolest, koliko se meni čini. U svim zatvorenim prostorima trebaju se nositi maske, trebaju se uvijek dezinficirati i prati ruke.
To je bila najobaveznija stvar cijele te godine, što je i sada. Prošle školske godine smo trebali ostati u karanteni, što je bila noćna mora. Škola se tada odvijala online, što nije bilo lakše od škole u stvarnosti.
Čak su i treninzi bili online, bili su smiješni i komplicirani u isto vrijeme. Moglo se izaći na svježi zrak. Moji roditelji, sestra i ja smo proveli to vrijeme vozeći bicikle i šetajući šumom.
Druga nepodopština je potres. Bilo je nekih jakih, ali i nekih neosjetljivih. Neki su ostali bez krova nad glavom, a nekima su se sve staklene stvari porazbijale. Kod svakog se bilo dogodilo nešto drugačije. Potresi nisu bili baš vrlo česti. Krajem ove izazovne godine dogodio se najveći potres s epicentrom u Petrinji koja se nalazi pedeset kilometara od Zagreba.
I u Zagrebu se dosta jako osjetio, njegova jačina je bila 6.2. Tada su građani Petrinje i okolice ostali bez krova nad glavom. Zato su građani Zagreba i cijele Hrvatske došli pomoći ozlijeđenima, onima koji nemaju gdje stanovati i pomoći oko prikupljanja namirnica. Vlada Republike Hrvatske odlučila je održati Dan žalosti prema građanima Petrinje i okolice, na datum 2.1.2021.godine.
Početak nove 2021. godine svi su dočekali s uzbuđenjem. Nije toliko drugačija od 2020.godine, ali svi sa strpljenjem očekujemo da će se to brzo promijeniti.
Lucija Rogin, 6.a