Kada sam bila manja, željela sam biti puno toga. No, moji su se snovi o budućnosti od tada mnogo promijenili. Prvo sam, još u vrtiću, htjela biti teta u vrtiću. Sada mislim da, iskreno, ne bih imala strpljenja raditi s toliko djece. Nakon toga sam htjela biti učiteljica. Ni sama ne znam zašto. Tada mi se to jako svidjelo, iz sada nepoznatog razloga. Ali to je sve bilo u vrtiću i na počeku škole, kada sam svake godine htjela raditi nešto drugo. Mislim da sam neko vrijeme čak maštala da ću postati pjevačica, ali ništa od toga, nisam ja za pjevanje. Od tog sna, dugo nisam niti razmišljala o tome što želim biti kada narastem. Mama mi je često govorila da dobro glumim, pa sam neko vrijeme razmišljala i o tome. Ali niti to me više baš ne privlači. Potom sam, u drugom polugodištu petog razreda kada smo imali online nastavu, puno plesala kod kuće. To mi je i dalje odlično, možda bih mogla plesati hip–hop ili akrobatski rock ‘n’ roll. U to vrijeme počelo me interesirati i pečenje kolača te ostalih slastica. Ja bih i dalje učila sve to peći, ali mama ne želi da uneredim kuhinju. Tako da slastičarka vjerojatno neću biti.
Ali, nešto što me u zadnje vrijeme najviše privlači je dizajniranje. Neko vrijeme sam htjela dizajnirati odjeću, ali sad me više zanima dizajniranje interijera. Voljela bih da mogu nečiju sobu, dnevni boravak, potpuno promijeniti. Više volim moderni stil, tako da bi bio prilično dobar osjećaj od nečega starog, napraviti nešto potpuno novo i drugačije.
Irma Novosad, 6.a