Dana 18.11. cijela Hrvatska pali svijeće u spomen na žrtve Vukovara i prisjeća se teških i bolnih trenutaka razaranja i okupacije grada Vukovara. Mnogo nevinih ljudi poginulo je u napadima i bombardiranjima. Srpske dobrovoljačke jedinice uz pomoć JNA imale su preko 35.000 vojnika, dok je Vukovar imao snagu manju od dvije tisuće vojnika. Tijekom bitke na grad je ispaljeno mnoštvo projektila i granata, grad je bio gotovo potpuno razrušen. Manjkalo je hrane, a oružja, lijekova i sanitetskog materijala jedva da je i bilo. Velik dio stanovništva odveden je u srpske logore, a mnogi od njih se danas vode kao nestali.
Priča o Vukovaru jedna je od najtužnijih priča u povijesti naše domovine. Svi hrabri vukovarski i hrvatski branitelji borili su se svim svojim srcem, te dali svoje živote da spase grad Vukovar i Hrvatsku. Dok su se sve te ratne godine odvijale ja nisam bila rođena i teško mi je zamisliti tu bol i patnju nevinih ljudi i djece, znam da će im to teško sjećanje nažalost uvijek ostati u mislima i srcu. Cijeli Hrvatski narod je ponosan na sve ljude koji su morali proživljavati takvu patnju i bol, te posebno na sve vukovarske i hrvatske branitelje koji su se borili za grad Vukovar. Naravno ja i nitko od mojih vršnjaka ne zna kakav je to bio osjećaj, no zato sve škole u Hrvatskoj organiziraju zajedničko paljenje svijeća, te prisjećanje na okupirani nevini grad Vukovar kroz razne govore, sastavke i tekstove učenika.
Cijela Hrvatska će uvijek pamtiti taj žalosni događaj, no također će i pamtiti svu hrabrost nevinih ljudi i naših branitelja!
” …iz krvi i bola
niknut će cvijeće.
I nikad’ narod
Zaboravit’ neće
Vukovar.” (Hrvoje Hegedušić)
Eva Todorovac 6.a