Medarica Hatidže živi s bolesnom majkom i pčelama u izoliranom makedonskom planinskom selu. Bila je to mala kućica bez struje i vode, sasvim prilagođena prirodi. Jednog dana im neočekivano dođu novi susjedi nomadi. Bila je to obitelj s puno djece. Njihov otac stalno je gledao kako medarica Hatidže uzgaja pčele i med. Njezine pčele dugo su živjele te su proizvodile vrlo kvalitetan med.
To joj je uspijevalo iz razloga što je ona uvijek bila razumna, te bi uvijek uzela pola meda sebi, a pola bi ostavila pčelama. Kada je sve to vidio susjed Husein, on ih je također počeo uzgajati. Hatidže mu je objasnila kako treba postupati s njima te da im uvijek treba ostaviti polovicu. On je nije poslušao te su sve njegove pčele izumrle. Nakon nekoliko dana Hatidžine pčele su također izumrle jer su Huseinove pčele napadale njezine. Njezina majka je nakon nekoliko dana umrla te se nomadska obitelj odselila. Hatidže je otkrila košnicu pčela visoko u planinama te je tamo počela uzgajati med.
Ovaj film temeljen je na istinitom životu jedne žene po imenu Hatidže koja ima jedan neobičan odnos s pčelama i prirodom. Poruka ovoga filma je da moramo čuvati prirodu, te da bez pčela i životinja nema života.
Moja preporuka svima je da čuvaju prirodu i okoliš, a osobito životinje!
E.Todorovac, 5.a
