S velikim zanimanjem sam iščekivala kazališnu predstavu “Junaci Pavlove ulice” koja je napravljena po istoimenoj knjizi koju smo nedavno čitali za lektiru. Jedva se dočekala odlazak u ZKM da vidim kako izgleda uživo uprizorenje omiljenih junaka iz knjige.
Kada se u cijeloj dvorani ugasilo svjetlo, mogli smo vidjeti osmero dječaka kako sjede u klupama i nešto došaptavaju jedni drugima. Bili su to: Boka, Nemeček, Gereb, Barabaš, Vais, Čonakoš, Kolonaj i Čele. Preko poruka na papirićima su se dogovorili kako će se naći na Grundu. Grund je bilo napušteno zemljište između dvije pilane, gdje bi se pikulali i sastajali. Zapravo, trebali su se sastati na Grundu kako bi izabrali predsjednika. Boka je bio izabran. Kako su sada imali predsjednika mogli su mu sve povjeriti i priznati, te bi to zajedno riješili. Tako je Nemeček rekao Boki da su im Crvenokošuljaši zaplijenili pikule. Te večeri Boka, Čanakoš i Nemeček otišli su špijunirati Crvenokošuljaše na suprotnom otoku. Otkrili su da ih je Gereb izdao, te da su im ukrali njihovu zastavu. Kada su se vratili na Grund, sve su ispričali ostalima. Gereb bi se svakog dana sakrivao i bježao od njih. Sljedećeg jutra Nemeček se iskrao i otišao prisluškivati Crvenokošuljaše. Saznao je da će izazvati rat za Grund. Crvenokošuljaši su ga primijetili te su ga za kaznu potapali u vodu. Gereb to više nije mogao gledati te ih je zaustavio. Feri Ač i ostali Crvenokošuljaši su ga izbacili. Nemeček se jako prehladio, no uspio je sve prenijeti ostalima. Gereb je molio za oprost, te su ga Junaci Pavlove ulice natrag primili u družinu. Nemeček se nije mogao boriti zato što je bio jako bolestan i imao je upalu pluća. Rat je počeo. Nitko nije bio u prednosti sve dok se Nemeček nije iznenadno pojavio i sve ih porazio. Svi su Nemečeka proglasili kapetanom. Nažalost, Nemeček se jako razbolio i umro. Na kraju su Junaci Pavlove ulice saznali da će se na zemljištu Grunda graditi trokatna zgrada.
Svi dječaci su se na kraju pomirili i više nisu bili suparnici, već su si pomagali i zajedno igrali.
Predstava inače ne slijedi knjigu u potpunosti jer nedostaju neke bitne radnje, ali sve se dobro prepoznalo što god su htjeli reći.
Kazališna predstava nije baš moderno izvedena, nema previše rekvizita te je skromno opremljena.
Sami glumci su djeca, a ne profesionalni glumci što se i vidjelo na pozornici. Scene su se brzo izmjenjivale, ali ne bi škodilo da je pozornica bila za nijansu organiziranija.
Sve u svemu, predstava me se jako dojmila jer je bila poučna, zabavna i napeta.
Eva Todorovac 5.a