Povijest sporta kojim se bavim – Taekwondo

Taekwondo je korejska borilačka vještina koju sam počela vježbati kad sam imala deset godina. Učinila mi se zabavnom, a najveća motivacija mi je bila da se znam obraniti. Društvo s kojim treniram je vrlo zabavno i to je dodata motivacija za vježbu.

Borilačka vještina nastala je 40-ih godina dvadesetog stoljeća spajanjem različitih vještina koje su se vježbale u to vrijeme. Njezino ime dolazi iz riječi Tae što znači udariti nogom, Kwon što znači udariti rukom i Do što znači put. Taekwondo je udaračka vještina koju odlikuju atraktivne nožne tehnike i brzina. Danas se taekwondo smatra jednom od najpopularnijih borilačkih vještina i sportova, a broj vježbača u svijetu se procjenjuje na više od 100 milijuna.

Za vrijeme japanske okupacije Koreje, sve borilačke vještine su bile strogo zabranjene. Mnogo Korejaca putuje u Japan na studij i tamo se upoznaje s vještinama. Po završetku Drugog svjetskog rata i japanske okupacije, vraćaju se u Koreju i otvaraju škole borilačkih vještina.

Zvanja:
10. i 9. kup: Bijeli pojas
8. i 7. kup: Žuti pojas
6. i 5. kup: Zeleni pojas
4. i 3. kup: Plavi pojas
2. i 1. kup: Crveni pojas
1. dan i viši: Crni pojas

Tehnike:
Taekwondo se dijeli na pet sastavnih dijelova:
Osnove (Kibon);
Forme (Poomsae; Forms=Paterns, sastavi; u v.WTSDA Hyung ili v-ITF Tull);
Samoobrana (Hosinsul; MuSul);
Lomljenje (KyokPa);
Borba (v.WTF Kyorugi; v.ITF Daeryon).

Zaštitna oprema:
Kaciga, oklop, štitnici za ruke, noge, genitalije i zube.

Nela Čubrić, 8.a