Naši učenici-sportaši

Gimnastika i ja

Moje je ime Paula i jako volim svoj sport – gimnastiku. Počela sam trenirati s četiri godine jer sam se divila bratu: „Mama, kako braco može hodati na rukama, kako radi zvijezdu?” I zbog mog divljenja mama me upisala na gimnastiku. Smatrala sam gimnastiku laganom, da ću za nekoliko dana moći sve kao i braco, ali ne. Prvo sam morala svladati osnove. Drukčije je počneš li vježbati stariji ili mlađi. Gimnastika je sport koji uključuje koordinaciju, spretnost, pokretljivost, istovremeno snagu i gracioznost, osjećaj za tijelo u prostoru. Sad imam jedanaest, vježbam već sedam godina. Vježbam u klubu Sokol utorkom i petkom. Volim gimnastiku i mislim da još dugo neću prestati vježbati. Ona je meni radost, snaga, samodisciplina, uzbuđenje, ali i zabava s ekipom i prijateljstvo.

Paula Peš, 5. a

Tenis

Bavim se tenisom i jako je zabavno. Imam odlične trenere i treninge dva puta tjedno. Na turniru u 2017. godini osvojila sam pehar za drugo mjesto i bila sam sretna i zadovoljna, baš kao i moji treneri. Treninzi su vrlo lagani i zabavni. Vrlo rijetko igramo pravi tenis, ali ima puno drugih zabavnih igara. Volim igrati tenis jer je zabavno i zanimljivo. Moj klub ide na mnoge teniske kampove.

Josipa Krpan, 5. a

Sinkronizirano klizanje

Zovem se Dora, idem u 5. razred i treniram sinkronizirano klizanje u klubu Zagrebačke pahuljice koji se sastoji od 180 klizačica i sedam ekipa. Ja sam u ekipi kadetkinje B. Imam treninge četiri puta tjedno koji traju dva do tri sata. Jednom godišnje putujem s klubom na međunarodno natjecanje u Budimpeštu. Ponosna sam što predstavljam svoju Hrvatsku na natjecanjima u inozemstvu. Na natjecanju u Budimpešti sa svojom sam ekipom osvojila srebrnu medalju. I mi organiziramo međunarodno natjecanje Trofej Zagrebačkih pahuljica na koje dolaze ekipe iz raznih zemalja svijeta. Trening nam se sastoji od treniranja na ledu, kondicijskog dijela, gimnastike i plesa. Volim sport i klizanje u kojem uživam i nadam se da ću dugo klizati i postići svoje ciljeve!

Dora Todorovac, 5. a

Hokej

Moje je ime Roko Rožman, imam 11 godina. Igrač sam KHL-a Medveščak. Moja priča o hokeju počinje prije osam godina. Tada sam prvi put s tatom stao na led. Sve je počelo kao igra. Vani je bilo ružno vrijeme, nismo se mogli ići igrati pa me tata odveo na klizanje. Moj je tata trenirao hokej dugo godina pa je tako dobio ideju da me odvede na led. Na klizanju smo sreli tatinog trenera koji je predložio da me upiše u klub. I tako je sve počelo… zavolio sam hokej toliko da nikamo nisam išao bez palice i paka, a imao sam tri godine. Kako sam rastao i rastao, bio sam sve bolji i bolji. Iz male škole pa do mlađih kadeta. Svake se godine veselim ljetnim pripremama u Češkoj. Ljetos sam, nažalost, slomio lakat ispred autobusa taman kad smo kretali. Nakon šest mjeseci se vratio sam treninzima i dobro je što još uvijek igram za slovensku selekciju, ali još je bolje što smo ušli u play off.

Roko Rožman, 5. a

Streljaštvo

Bavim se streljaštvom i to me jako zanima. Treninzi su nam dva do pet puta tjedno. Počela sam se baviti streljaštvom s deset godina jer sam tada smjela trenirati. Počela sam natjecati u 2017. godini. Pucam iz zračne puške u metu udaljenu deset metara. Puca se ekipno i pojedinačno. Ekipno se puca u grupi po troje dječaka ili djevojčica te se svi rezultati zbrajaju. Streljaštvo je zanimljiv i drugačiji sport.

Jana Krpan, 5. a