Intervju s Renatom Kovačević

Napokon je došao taj dan! Vozim se s mamom prema TVZ-u (Tehničko veleučilište u Zagrebu), tamo me čeka Renata Kovačević s kojom ću imati intervju. Dogovaramo se već više od mjesec dana i, naravno, baš je to moralo ispasti dan prije testa iz povijesti. Osjećao sam se uzbuđeno jer nisam znao kako će ispasti taj razgovor. Pripremao sam pitanja mjesec dana, ali sada više nisam siguran jesu li  dobra. U glavi mi se miješalo uzbuđenje, ali i Karlo Veliki te Pipin Mali.

Stigli smo! Parkirali smo auto i krenuli na 1. kat TVZ-a. Na hodnicima sam vidio puno studenata, a kroz otvorena vrata raznih dvorana studente na računalima koji nešto uče. Došli smo do jedne sobe s pet radnih stolova, pet računala i tri nasmijana lica! Mislio sam da su to tri studenta, ali to su bili Renata, Tin i Darija. Oni su profesori na Veleučilištu, i to na studiju računarstva, na kojem predaju puno raznih predmeta koje ne mogu nabrojiti niti im izgovoriti nazive.

Nakon što me je mama predstavila, Tin, Darija i ona su izašli, a ostali smo u sobi samo Renata i ja. Renata je mlada, simpatična profesorica koja je visine kao i ja. Ima plavu kosu, puno pearcinga i predaje predmet koji se zove Razvoj računalnih igara. Ne izgleda uopće zastrašujuće kako sam se bojao.

Izvadio sam diktafon, upalio ga i krećem s intervjuom.

Recite mi nešto o sebi.

Zovem se Renata Kovačević, radim na TVZ-u i predajem izborni predmet Razvoj računalnih igara.

Koliko je danas popularan predmet Razvoj računalnih igara?

Predmet je popunjen, što se kvote tiče, imam oko 60 studenata, pa bih rekla da je dosta popularan.

Što sve jedan programer mora znati i na što mora misliti kod programiranja nove igre?

Bwahhhh… (pogledala je u križ i počela se smijati) U biti, mora paziti na sve. Znači video igre se sastoje od vizualnog dijela, audio dijela, znači pozadinskih zvukova. Iza sebe imaju cijelu logiku, nekakav screen play, odnosno, cijeli scenarij. Ako je 3D igra, ima 3D modele. Mora paziti na sam programski jezik, umjetnu inteligenciju, itd. Sama igra ima jako puno dijelova.

 

Koja je razlika između programiranja video igre i video igre za VR?

Razlika je u tome kako će sama igra biti prikazana korisniku. Mogu ti pokazati razlike, ako želiš.

 

U kojem se jeziku/programu najčešće programira računalna igra?

Najčešće se programira u C++, C sharpu, C-u, a za VR možda još, i u Javi.

 

Kako se planira razvoj računalne igre?

Za početak treba smisliti nekakav koncept što se želi napraviti. Nakon toga bi trebalo razraditi logiku, odnosno što će se dešavati tijekom igre. Slijedi izgled same igre i onda se sve to polako razrađuje kako bi se  sklopilo u jednu cjelinu.

 

Kako se dizajnira okolina?

Okolina se dizajnira ovisno o tome je li 2D ili 3D igra. Rade li se 3D objekti ili jednostavne 2D slike. Za VR je to isključivo 3D. Znači moraju biti 3D modeli.

 

Koliko je vremena potrebno za razvoj računalne igre?

E, to stvarno ovisi! Za jednu jednostavnu igru, za nekoga tko je jako iskusan možda tjedan dana, a za nešto stvarno ozbiljno, jedan veliki projekt, to može trajati godinama.

 

Kako se kreiraju animacije objekata?

Animacije objekata se mogu kreirati na različite načine, a najčešće se to radi pomoću programa koji se zove ”Blender” koji služi za izradu 3D modela i simulacija.

 

Kako se napravi praćenje stanja objekta unutar igre?

Praćenje stanja objekta unutar igre se najčešće radi putem koda ili ako se radi o umjetnoj inteligenciji, onda se to radi pomoću nekih drugih alata.

 

Kako se radi optimizacija igre?

Optimizacija se može raditi na više načina, a najčešće se zapravo radi tako da se radi optimizacija grafike. Grafika je ta koja je najčešće u igrama upravo najskuplja, ako to možemo tako reći.

 

Koja je razlika u programiranju videoigre za PC i za android?

U nekim game enginima, ako znaš što je game engine (odgovorio sam, naravno, potvrdno) zapravo nema nikakve razlike.  U Unityu je napravljeno da se igra napravi za PC, a onda se ta ista igra može prepraviti za android, iOS i za Linux sa što manje preinaka.

 

Kakav je osjećaj biti u VR-u? Kakav je osjećaj programirati igru za VR?

Osjećaj u VR-u ovisi, meni se osobno zna jako vrtjeti pa treba jako paziti jer osoba koja ima VR kacigu na sebi nekako gubi osjećaj realnosti i svoje prisutnosti te  ljudima zna pozliti, vrtjeti im se i slično. Ako netko ima probleme s vožnjom u autu na zadnjem sjedau, baš mu i ne bih preporučila kacigu za VR.

A kod izrade VR igre, baš zbog svega toga, trebalo bi pripaziti na to da se stvari ne pomič prebrzo i da čovjek bude stacioniran, a ne da lebdi cijelo vrijeme. Trebalo bi paziti kod osvjetljenja – da svjetlo ne blinka previše, niti jako u oči.

 

Jeste li ikad programirali igru za VR?

Ja osobno dijelim samo jednostavne primjere, za VR nisam ništa programirala.

 

Završio je naš službeni dio i ugasio sam diktafon. Bio sam jako zadovoljan jer mi se čini da je sve dobro prošlo. Počeli smo razgovarati, ali ovaj put bez snimanja.

Renata mi je objašnjavala kako se radi optimizacija i što je optimizacija, kako se rade animacije a izvadila je i headset.

Taj headset nije bio niti Oculus rift niti HTC Vive, ili PSVR, već je bio sasvim obični headset za mobitel koji služi studentima za vježbu. Ipak, to me jako zanimalo i veselilo jer mi je na njemu pokazala zašto je tako poseban. Objašnjavala je kako sve to radi, a ja sam pozorno slušao.

Razgovarali smo o Reboot info gameru i govorila mi je kako neki njezini studenti već imaju svoje kompanije koje proizvode igrice. Rekla mi je ako me to zanima, da me može upoznati s njima. Gledao sam u nju i još uvijek nisam mogao vjerovati da ova mlada, draga i nasmijana žena uči druge kako programirati video igrice. Pričala mi je o svom predmetu i kako njezini studenti moraju za ocjenu iz predmeta napraviti igru. Razmišljao sam kako je to super jer ne trebaš biflati svaki dan nešto. Mislim da bih ja bio odličan na tom predmetu jer mi je već puna glava ideja za igrice.

Sretan sam se vraćao doma, a onda povratak u sirovu stvarnost – test iz povijesti. Dakle, hrvatski knezovi u 9. st. su…

  1. Špiljak, 6.a