TENERIFE – OTOK VJEČNOG PROLJEĆA

Ove smo godine za zimske praznike odlučili otići u neke toplije krajeve. Dosta nam je bilo smrzavanja i čamljenja u zamrznutom Zagrebu. Odlučili smo se za put na Tenerife – otok na kojemu je uvijek proljeće, odnosno temperatura je ljeti ne prevrućih +30, u jesen je oko +25, a početkom zime se spušta na +20 C. Baš smo zato odlučili upiti to malo sunčevih zraka i topline prije nego li i tamo temperatura počne padati i maknuti se od zagrebačkog leda.

Iako let avionom traje pet sati, morali smo ustati u ponoć i prebaciti se u drugu vremensku zonu, ali se isplatilo. Toliko smo toga vidjeli i doživjeli da ne znam otkuda početi.

Krenut ćemo uzbuđenjem vezanim za životinje u Zoološkom vrtu Loro parqueu. Tamo smo odmah odjurili na šou s orkama. Orkama! Da, razumijem da dupine mogu trenirati sve i svašta, neviđene trikove, zanimljive predstave i lijepe pokrete, ali orke, kitove ubojice, deset puta veće sisavceto se zove zadivljujući nastup! Potpuno nas je oduševio i utisnuo sjećanje i iskustvo koje nećemo zaboraviti. Orke su nam oduzele dah samim time što su bezbrižno plivale i iskakale van, a kad su krenule s glasanjem, okretale se, plesale i pozirale, zaista smo se pitali sanjamo li. Još smo bili i u splash zoni gdje su nas jako poprskale mlatarajući gigantskim repovima pa vam preporučujem da tamo ipak kupite kabanicu. Zbog tog šoua, zaslužili su biti drugi zoološki vrt u cijelom svijetu, a prvi u Europi. Zadivili su nas i fantastični morski lavovi dok su žonglirali, vrtjeli loptu na nosu, glasali se, odlagali otpad u pravilan spremnik i glumili razne scene. Nasmijali su nas i još jednom fascinirali, ali ne toliko koliko orke, jer su morski lavovi već od rođenja „cirkusantske krvi“. Išli smo i na Loro šou gdje su pričali s papigama koje su znale računati, liječiti i glumiti, ali sad nas je bilo teško iznova oduševiti nakon orki i morskih lavova. Vidjeli smo i crvene pande, flaminga, bijele tigrove i ljenjivce. Prijevod za Loro parque jest park s papigama, ali one su nas nekako najviše razočarale jer su sve bile zarobljene u malim kavezima, toliko gustim da su neprestano kričale i kljuckale po vratima pokušavajući izaći. Barem su imale jednu prostoriju gdje su ih pustili da slobodno lete. Sve u svemu, bilo je predivno, kao i vrijeme u Costa Adeji, gradu na Tenerifima.

Bili smo i na vulkanu Teide, najvišem vrhu Španjolske. Išli smo žičarom do mjesta nešto ispod vrha, ali nismo išli na sam vrh. Pogled je bio prelijep, ali su ga oblaci i magla malo zaklanjali. U autobusu smo, dok smo se vozili, slušali vodiča kako priča o cijelom otoku pa evo što sam zapamtila: Tenerife se nalaze oko 300 kilometara od Sahare u kojoj zna biti od 40 do 60 C stupnjeva, ali ipak pripada Europi. Na vulkanu je zapravo neuobičajena temperatura, i to topla, što je loše jer ima puno manje snijega, a trebalo bi biti više snijega kako bi bilo više vode. Na jednoj cesti, koja vodi do vulkana, snimani su filmovi: Monkey Planet (Planet majmuna) i jedan dio Star Warsa. Crna lava ima 1250-1500 C stupnjeva, a smećkasto-crvenkasta 500-600 C. Zadnja je erupcija vulkana na Kanarskom otočju bila prije četiri godine u Las Palmasu… Naravno da ima još informacija, ali znam da vas više zanimaju ostale pustolovine.

Na lijepi sunčani dan krenuli smo prema Siam parku, prvom vodenom parku u svijetu. Možete misliti koliko smo se zabavili. Bili smo na nekim vožnjama žute, tj. srednje razine, ali i na (nažalost, samo jednoj) vožnji crvene, najstrmije razine. Na tom toboganu bilo je zaista puno zavoja i strmina (a tu i tamo i poneki moj glasan vrisak). Neprestano nas je prskala voda pa na pola vožnje više nisam ništa vidjela (što je možda bilo i bolje jer bih još jače vrištala). Čak mi je bolji bio jedan tobogan žute razine na kojem se prvo brzo, u mraku spuštaš, zatim izađeš na otvoreno, pa zastaneš i pomisliš da je gotovo, a tad opet naglo kreneš na strminu. Bili smo na još jednom srednjem nivou, Vulcano, gdje nas je mračni tobogan spustio do velike, okrugle špilje u kojoj su na sve strane prštali laseri i kapljice, i gdje su nas vrtjeli dok nismo izašli na visoku padinu i skliznuli u hladni bazen. Za odmor smo se uputili na (kako smo mi to zvali) Lazy river gdje nas je polako vozikala struja i na kraju, polako provela ispod bazena s morskim psima. Uh, to nikako neću zaboraviti! Stvarno zaslužuje biti prvi u svijetu.

Šećer dolazi na kraju! U Aqualandu smo odmah na početku rezervirali termin s dupinima. Ali, kakav je to termin s dupinima?! Tamo klekneš u jako hladnu vodu, maziš dupine, daju ti pusu, držiš ih rukama, a kasnije dolazi igra loptom u zraku. Slikali su nas dok smo izvodili sve te trikove. Bili smo s dupinima Ailom i Ikkom, mazili ih neprestano dok nam je vrckasta trenerica sve (s nerazumljivim naglaskom) pažljivo objašnjavala, svaki detalj pokazala i dopustila nam da radimo još trikova. A to je definitivno bilo najbolje iskustvo dosad! Ipak, sve to morate sami doživjeti jer ovi opisi ne izazivaju ništa osim ljubomore u vama. Zato sve to morate sami vidjeti i osjetiti.

Zaista će ovo putovanje uvijek imati veliko mjesto u mojem srcu i sjećanjima, razveseliti me u tužnim trenucima te podsjetiti na nezaboravno, fascinantno, predivno, najbolje, vrhunsko, jedinstveno i najveličanstvenije sjećanje!

L.Stanković, 6. a